O regionalnoj mreži

Regionalna mreža za prigovor savjesti "Prigovor za mir" je koalicija organizacija koje se bave promocijom prava na prigovor savjesti u regionu Jugoistočne Evrope, koja će zajednički raditi na pitanjima zaštite prava na prigovor savjesti, njene pravilne primjene u legislativi i praksi u skladu sa zakonima i procedurama koje se tiču ovog prava na regionalnom nivou, a koja je obavezana na zajedničku pomoć, razmjenu iskustava i kreiranje zajedničkih aktivnosti koje bi trebale voditi do zajednički određenih ciljeva.

Mreža je osnovana u Februaru 2003. godine i inicijative za promociju prava na prigovor savjesti iz Makedonije, Srbije i Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Bugarske su uključene u njen rad. Mreža također pruža mogućnost istim ili sličnim inicijativama iz ostalih država regiona da budu uključene u rad mreže. Ideja da se kreira mreža organizacija i kampanja koje se bave promocijom prava na prigovor savjesti i njegovom pravilnom implementacijom je došla kao rezultat neophodnosti zajedničkog rada u regionu. Predrasude sa kojima se suočava svaka od ovih kampanja i koje su bazirane na strahu od susjednih zemalja, kao i neprimjerena politizacija ovog ljudskog prava, su glavni problemi koje ova mreža pokušava da riješi.

Regionalna mreža za prigovor savjesti "Prigovor za mir" želi da dokaže da kultura mira može biti jednako izlobirana u svakoj državi regiona i na ovaj način da komunicira istinu kako bi se oduprla politizaciji ovog pitanja, ali i da se smanje eventualni međuetnički strahovi kojima je lako manipulirati.

Osnovni ciljevi mreže su definirani dokumentom koji su potpisale sve članice mreže i to bi bili:

  • Uključivanje i poštivanje regionalnih preporuka standarda o pravu na prigovor savjesti, sadržanih u dokumentu "Regionalni standard za prigovor savjesti"
  • Pravilna implementacija prava na prigovor savjesti u svim zemljama sa članicama u mreži
  • Borba protiv predrasuda prema pravu na prigovor savjesti na međunarodnom ili regionalnom nivou
  • Rad na iniciranju međunarodnog pritiska prema vladama regiona sa ciljem pravilnog priznavanja i implementacije prava na prigovor savjesti i civilne službe
  • Sjedinjavanje i razmjena resursa, znanja i iskustva
  • Regionalna promocija prava na prigovor savjesti
  • Rad na ojačavanje pojedinih inicijativa u regionu i omogućavanje lakšeg rada pojedinih organizacija ili državnih inicijativa u regionu

Za sada je Regionalna mreža "Prigovor za mir"uspjela da realizira neophodno planiranje i razvoj njenih kapaciteta za aktivan rad u mreži i provjerila je svoju funkcionalnost kroz organizaciju različitih kampanja, akcija lobiranja, međunarodne edukacije i aktivnosti vlastite promocije i produkcije, kao i u izradi i prezentaciji različitih pravnih dokumenata, materijala, publikacija i studija.

Regionalna konferencija

Najvažnija aktivnost Regionalne mreže jeste u svakom slučaju Regionalna konferencija "U Evropu kroz prigovor savjesti i civilnu službu" koja se desila u Sarajevu 20-22.09.2004. godine i koja je za cilj imala početak rada na regionalnoj standardizaciji prava na prigovor savjesti u regionu Jugoistočne Evrope.
Konferenciji su prisustvovali predstavnici institucija vlasti nadležnih za prigovor savjesti i civilnu službu u regionu, predstavnici međunarodnih organizacija i institucija koje se bave ovom tematikom, kao i predstavnici međunarodnih i lokalnih organizacija civilnog društva uključenih u rad na prigovoru savjesti. Konferencija je u mnogome donijela značajne zaključke, te su se nakon nje desile značajne promjene u pojedinim zemljama regiona po pitanjima prava na prigovor savjesti. Takodjer, Regionalna mreža je dobila kredibilitet za dalji regionalni napor na ostvarenju svojih ciljeva.

Regionalni standard za prigovor savjesti

U svim zemljama Jugoistočne Evrope vojna služba je još uvek obavezna. Takođe, u svim zemljama regiona postoje osobe koje odbijaju da služe ovu službu zbog svojih uvjerenja i/ili razloga savjesti. Oni se nazivaju prigovaračima savjesti. Prigovarači savjesti ispoljavaju svoje napore ka budućnosti bez rata i nasilja time što odbijaju da budu obučavani da ubijaju. U skoro svim zemljama Evropske Unije postoji pravo na alternativnu – civilnu službu. Ovim standardima željeli bismo da doprinesemo procesu implementacije civilne službe i poboljšanju pozicije pacifista na ovim prostorima. Nakon godina rata koji je region Jugoistočne Evrope držao u mraku, veoma je važno da se osnaže prigovarači savesti, kao osobe koje su tokom svih ovih proteklih godina, ličnim primjerom, promovisale shvatanje da postoji alternativa nasilju. Potpuna civilna služba bi mogao biti pravi potez u ovom smjeru za bolju budućnost:

  • 1.Pravo na prigovor savjesti je fundamentalni aspekt prava na slobodu govora, savjesti i religije, kako je navedeno u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i fundamentalnim slobodama (bazirano na Preporuci 337 (1967) Savjeta Ministara Vijeća Evrope i Rezoluciji 1518 (2001) Generalne Skupštine Vijeća Evrope);
  • 2.Prigovor savjesti se može uložiti bilo kada: prije, za vrijeme i nakon služenja vojnog roka (protivno je logici stavljati vremenski limit na nečiju savjest, slobodnu misao ili vjeroispovest, u smislu da se jednom napravljeni izbor ne može promjeniti) i izjavljivanje Zahtjeva za prigovor savjesti mora odmah prekinuti svaku mogućnost poziva ove osobe na služenje vojnog roka do rješenja njegovog zahtjeva (bazirano na Rezoluciji 1518 (2001) Generalne skupštine Vijeća Evrope, De Gucht Rezoluciji Evropskog parlamenta, Preporuci br. 87(8) i Preporuci 337 (1967) Savjeta Ministara Vijeća Evrope);
  • 3.Osnova za ostvarenje statusa prigovarača savesti je samo slobodna izjava prigovarača savesti i nije prihvatljivo da bilo kakva i bilo čija komisija ispituje nečije razloge savesti (bazirano na Schmidbauer i Machiocci Rezolucijama Evropskog parlamenta);
  • 4.Civilna služba mora biti potpuno civilnog karaktera, a ceo proces apliciranja i služenja bi trebao biti pod nadležnosti nekog civilnog ministarstva. Ministrastvo odbrane se ne može smatrati civilnim ministarstvom (bazirano na Preporuci br. 87(8) i Preporuci 337 (1967) Savjeta Ministara Vijeća Evrope);
  • 5.Civilna služba ne smije biti kažnjivog karaktera, kako u pogledu poslova koji se u njoj obavljaju, tako i u dužini trajanja u poređenju sa vojnom službom (bazirano na Schmidbauer, de Gucht, Banders-Molet i Bindi i Machiocci Rezolucijama Evropskog parlamenta);
  • 6.Sve troškove civilne službe mora snositi država, nikako organizacija u kojoj se služi civilna služba (bazirano na Preporuci 337 (1967) Savjeta ministara Vijeća Evrope i praksi u zemljama Evropske Unije);
  • 7.Kontrolu rada prigovarača savesti u civilnoj službi mora vršiti civilna instanca (bazirano na Preporuci br. 87(8) i Preporuci 337 (1967) Savjeta ministara Vijeća Evrope);
  • 8.Država ima obavezu da jasno i precizno informiše vojne obveznike o pravu na prigovor savesti (bazirano na Preporuci br. 87(8) i Preporuci 337 (1967) Savjeta ministara Vijeća Evrope, te Rezoluciji 1518 (2001) Generalne Skupštine Vijeća Evrope);
  • 9.Svako ima pravo da slobodno informiše druge o pravu na prigovor savesti (bazirano na Preporuci br. 87(8) Savjeta ministara Vijeća Evrope);

Također, bazirano na preporukama Vijeća Evrope po primitku u status člana, dajemo dodatnu tačku Regionalnom standardu, koji se ne tiče konteksta pravnog akta, nego njegove forme: Legislativa o prigovoru savjesti i civilnoj službi treba da bude u formi Zakona o civilnoj službi potpuno odvojenog od Zakona o odbrani